Tamara Obrenović

“Samo ranjeni iscelitelj može zaista da leči.”
K.G.Jung

I moj put, kao i put mnogih mojih kolega, nije bio linearan. A reklo bi se da nas život sve redom temeljno priprema za put koji veoma često ni ne naslućujemo odmah.
Moj je vodio kroz teskobne ratne godine, siromaštvo i disfunkcionalne odnose u porodici. Takva delikatna situacija me je prvi put odvela u emigraciju. Par “magarećih” godina sam prvi put provela u inostranstvu što se tada završilo vrlo emotivnim vraćanjem u otadžbinu i zanivanjem porodice u još nestabilnijim i turbulentnijim okolnostima. Život u otadžbini mi jeste dao komfor maternjeg jezika, ukorenjenost i uporište koje sam neretko osećala jedino na psihoterapeutskim sesijama, ali i sijaset problema za koje nisam nalazila rešenje. Verujem da verovatno i nisam jedina koja je preko stvaralaštva (i studija dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti), a preko ličnih gubitaka i borbi, čula prizivanje da se posvetim pomagačkom pozivu. Tome je sigurno asistiralo i nekoliko sjajnih anđela-psihoterapeuta kojima ću zauvek ostati zahvalna.
Nedugo potom, kako to već biva, muka nas je naterala da se ponovo spakujemo. A moju, tada već brojnu porodicu (4 dece) put je odveo put Praga u kom živimo i danas. Ovoga puta, osim različitih i večitih izazova, emigracija mi donela i inicijaciju i život u poziv psihologa i psihoterapeuta. 
Dok čekamo bolje dane da se vratimo u svoju otadžbinu, svako od nas na svoj način živi svoju misiju. Moja je, očigledno, da pomažem ljudima u dijaspori da sačuvaju sami sebe u onoj čuvenoj trci “trbuhom za kruhom”.

Ukoliko sam ikada nekome donela osećaj prihvaćenosti i ljubavi koji sam ja dobila od mojih psihoterapeuta u mojim teškim danima, cela ova igra zvana život i moj profesionalni put ispunjen je dubokim smislom i ja od toga više ne tražim.

Često se susrećem s pitanjem da li je online način rada dovoljno dobar da zameni rad uživo?

U svemu, pa i u ovom pitanju, pravi odgovor je negde na sredini. Online rad nudi toliko praktičnih prednosti da one vrlo uspešno amortizuju određenu manjkavost koja uvek prati fizičku udaljenost.

Umem često da kažem – biram da se adaptiram. I to je ujedno i moj stav kada je reč o online radu.

Ipak postoji nekoliko situacija u kojima online rad nije optimalno rešenje:

Rad sa decom

Iako moj rad nije fokusiran na rad s decom i adolescentima, relativno često imam i takve susrete i volela bih da svi roditelji razumeju da je dete deo porodičnog sistema i da ja radu s decom pristupam tako što radim i sa roditeljima. Dakle, nećemo puno toga uraditi ako dolazi samo dete, a roditelj čeka da mu opravimo tu čudnu mašinu. Veoma je važno da svaki rad s detetom prati i roditelj koji i sam kreće na svoj lični rad, razumevajući svoju ulogu u načinu razvitka i odrastanja deteta. Tada dobijamo najbolje rezultate.
(Visited 9,011 times, 4 visits today)