
Psihoterapijski rad daje i odgovore i stalno nova pitanja. U tom bliskom susretu dve duše suočavamo se sa najdubljim brzacima života, sa strepnjom, samoćom, otuđenjem, starenjem, očajem, žalošću, krivicom, te besmislom smrti. Svako od nas potajno i očajnički čezne da nas neko sretne – da nas prepozna u svoj našoj jedinstvenosti, našoj potpunosti i našoj ranjivosti. Zajedničkim traganjem kroz pletivo života izdvajamo niti koje vode isceljivanju – odnos, povezanost, kreativnost, zadivljenost i ljubav prema životu. Psihoterapiji se sve češće okrećemo ne samo da bismo se oslobodili simptoma fizičke ili emocionalne boli, već iz potrebe za celovitošću i smislom, u traganju za značenjem, krajnjim smislom i ciljem postojanja, kao i osećanjem unutrašnjeg ispunjenja.
R. Erskin


