Tuga, bol, anskioznost, trauma — šta god da vas muči, pomoć je tu.
Mi smo tu da vas podrzimo, ohrabrimo i pruzimo potrebne alate da savladate svaki izazov.
ili
Niste sigurni odakle da počnete? Javite mi se direktno, i dobićete punu podršku kliničkog psihologa i psihoterapeuta pri sledećem koraku.
Dovoljno je napisati “Zdravo”!

Večiti problem u našem regionu je taj što je malo koja muka dovoljna da potražite pomoć od nekoga. I zato trpimo i trpimo… A istina je sledeća — potražiti pomoć je znak da smo napokon smogli hrabrost da se uhvatimo u koštac sa mukom.
Anksioznost često izgleda kao da je telo stalno na oprezu, čak i kada razumom znamo da neposredne opasnosti nema. Misli se vrte, briga se teško zaustavlja, a svakodnevne obaveze postaju napornije nego ranije.
Radimo kognitivno-bihevioralnim, telesnim i drugim pristupima koji smanjuju intenzitet napetosti i daju alate da prepoznamo i regulišemo reakcije.
Napad panike može delovati kao da dolazi niotkuda: srce ubrzano lupa, dah se skraćuje, telo se trese, javlja se osećaj da ćemo izgubiti kontrolu. Posle toga često ostaje strah od sledećeg napada.
Učimo tehnike smirivanja akutnog napada, a istovremeno radimo na uzrocima i obrascima koji održavaju strah od sledećeg napada. Konačni cilj je prestanak napada.
Depresija nije samo loš period. Može se javiti kao gubitak interesovanja, hronična tuga, manjak energije, problemi sa snom, koncentracijom ili osećaj da smo se udaljili od sebe i života.
Kombinujemo terapiju razgovorom, rad na mislima, emocionalnu regulaciju i razumevanje životnog konteksta. Kada je potrebno, uključujemo i psihijatrijsku podršku ili farmakoterapiju.
Ovo je ona vrsta iscrpljenosti koju san ne popravi. Svaki zadatak traži previše napora, motivacija opada, a nekad ni sami ne znamo da li smo umorni, tužni, preopterećeni ili samo prazni.
Istražujemo šta stoji iza pada energije: depresivnost, burnout, hronični stres, potisnute emocije ili životni tempo koji više nije održiv. Zatim pravimo konkretne i realne korake ka oporavku, radeći na uzroku problema.
Burnout se ne javlja posle jednog teškog dana, već posle dugog perioda u kojem smo morali previše. Može doneti umor, cinizam, razdražljivost, osećaj neuspeha i sve manju sposobnost da se odmorimo.
Radimo na prepoznavanju ranih signala pregorelosti, postavljanju granica, regulaciji stresa i obrascima zbog kojih stalno prelazimo preko svojih granica mogućnosti. Cilj nije samo da se vratimo u funkciju, već da ne nastavimo po starom.
Stres postaje problem kada počne da nas preplavljuje. Posao, porodica, novac, zdravlje, odnosi — nekad se sve skupi i imamo osećaj da više nemamo prostor da predahnemo.
Koristimo tehnike za smirivanje nervnog sistema, rad na prioritetima, granicama i kognitivnim obrascima koji nam vraćaju osećaj kontrole. Paralelno radimo na izgradnji otpornosti.
Kada se u odnosu ponavljaju iste svađe, ćutanja, nerazumevanje ili osećaj udaljenosti, teško je videti izlaz iznutra. Nekad je cilj popravljanje odnosa, a nekad jasnije razumevanje šta dalje.
Partnerska terapija pomaže da se prepoznaju obrasci komunikacije, neizgovorene potrebe i mesta na kojima se odnos stalno zapliće. Radimo na jasnijem razgovoru, granicama i zajedničkim odlukama.
Roditeljstvo ume da probudi i ljubav i nemoć. Razvojno je možda najteži zadatak sa kojim se sretnemo za života. Problemi sa ponašanjem, granicama, adaptacijom, školom, tinejdžerskim periodom ili sopstvenim preopterećenjem često traže podršku, a ne osudu.
Radimo individualno, roditeljski ili porodično, u zavisnosti od situacije. Fokus je na razumevanju detetovih potreba, jačanju roditeljske sigurnosti, granicama i konkretnim koracima kod kuće.
Raskid ili razvod mogu doneti tugu, ljutnju, olakšanje, krivicu i strah od budućnosti, često sve u isto vreme. Čak i kada znamo da je odluka bila dobra, proces može biti bolan.
Radimo na obradi gubitka, razumevanju dinamike odnosa i emocionalnoj stabilizaciji posle prekida. Pomažemo da iz tog iskustva izađemo sa više jasnoće, a ne samo sa ranom.
OKP uključuje nametljive misli, slike ili impulse koji izazivaju anksioznost, kao i radnje ili rituale koji privremeno donose olakšanje. Vremenom to može zauzeti sve više prostora u danu.
Radimo postepeno i strukturisano, najčešće kroz kognitivno-bihevioralni pristup i ERP tehnike. Cilj je da naučimo da izdržimo anksioznost bez rituala i postepeno povratimo slobodu u svakodnevnom životu.
Gubitak bliske osobe menja unutrašnji svet. Tugovanje nema pravilan tok i ne završava se onda kada okolina očekuje. Nekad bol ostaje pretežak i posle mnogo vremena.
Radimo kroz podršku u procesu tugovanja, bez ikakvog pritiska. Tuga dobija prostor, a mi postepeno gradimo način da živimo sa gubitkom bez stalnog preplavljivanja.
Posle nesreće, napada, iznenadnog gubitka, medicinske intervencije ili drugog preplavljujućeg događaja, telo i psiha mogu ostati u stanju alarma. Sećanja, slike, strah i napetost mogu se vraćati i kada je opasnost prošla.
Koristimo trauma-informisane pristupe, stabilizaciju, telesni rad i druge metode koje pomažu da se traumatsko iskustvo obradi bez ponovnog preplavljivanja.
Iskustva iz detinjstva, mladosti ili ranijih odnosa često se kasnije vide kroz strah od bliskosti, samokritiku, izbor partnera, telo, granice ili osećaj da sa nama nešto nije u redu.
Radimo postepeno, u sigurnoj terapijskoj relaciji, uz stabilizaciju i obradu traumatskih obrazaca. Ne moramo odmah ulaziti u detalje za koje nismo spremni.
Nasilje može duboko narušiti osećaj sigurnosti, poverenja, tela i sopstvene vrednosti. Posledice se nekad vide odmah, a nekad godinama kasnije kroz odnose, strah, krivicu ili stalnu napetost.
Radimo trauma-informisano, uz pažnju prema granicama, stabilizaciji i osećaju kontrole. Cilj je da povratimo osećaj sigurnosti i pravo na sopstveni život.
Nisko samopouzdanje često se ne vidi spolja. Možemo biti funkcionalni, uspešni i odgovorni, a iznutra stalno sumnjati u sebe, porediti se sa drugima i čekati da neko otkrije da nismo dovoljno dobri.
Radimo na razumevanju izvora samokritike, ranih poruka i obrazaca koji održavaju osećaj nedovoljnosti. Cilj je izgradnja realnijeg, stabilnijeg i autentičnijeg osećaja sopstvene vrednosti.
Bes je legitimna emocija, ali ponekad nas preplavi i odvede u reakcije zbog kojih kasnije žalimo. Razdražljivost, nagle eksplozije, stalna unutrašnja napetost ili osećaj da brzo planemo mogu narušiti odnose, posao i doživljaj kontrole nad sobom.
Radimo na razumevanju šta stoji iza ljutnje, prepoznavanju ranih telesnih i emocionalnih signala i tehnikama regulacije u trenutku. Cilj nije da potisnemo bes, već da vratimo mogućnost izbora kako reagujemo.
Kada san postane problem, sve ostalo počinje da trpi: energija, raspoloženje, koncentracija, strpljenje i osećaj stabilnosti tokom dana. Nesanica je često povezana sa anksioznošću, hroničnim stresom, preopterećenjem ili emocijama koje se noću pojačaju.
Istražujemo šta drži nervni sistem u stanju budnosti i radimo na tehnikama smirivanja, večernjim obrascima, mislima koje održavaju nesanicu i dubljim uzrocima koji remete san.
Usamljenost ne zavisi samo od toga koliko ljudi imamo oko sebe. Možemo biti u vezi, porodici, na poslu ili među prijateljima, a i dalje osećati da smo sami. To je jedan od najbolnijih, a često najmanje priznatih oblika patnje.
Radimo na razumevanju izvora usamljenosti, obrazaca u odnosima, straha od bliskosti ili odbacivanja i načina na koje možemo postepeno graditi autentičniju povezanost sa sobom i drugima.
Karijera, partnerstvo, selidba, roditeljstvo, promena posla ili nova životna faza — životne prekretnice od kojih zavisi naša budućnost. Strah od pogrešne odluke može da nas paralizuje i drži dugo na istom mestu.
Pomažemo da razdvojimo ono što stvarno želimo od onoga što mislimo da moramo, trebamo ili dugujemo drugima. Radimo na jasnoći, unutrašnjim konfliktima, strahu od greške i donošenju odluka iz stabilnijeg mesta.
Smanjena želja, problemi sa funkcijom, bol, izbegavanje bliskosti, razlika u potrebama ili osećaj udaljenosti u odnosu — seksualnost je često povezana sa emocijama, telom, sigurnošću i kvalitetom partnerskog odnosa.
Radimo otvoreno i bez osude, uz pažnju na telesne reakcije, emocionalne obrasce, odnos prema sebi i dinamiku u partnerskom odnosu. Nekad je rad individualan, a nekad partnerski, u zavisnosti od situacije.
Trudnoća, pokušaji začeća, gubitak trudnoće, postporođajna anksioznost ili depresija nose specifičan emocionalni teret. To su periodi u kojima se telo, identitet, odnos sa partnerom i doživljaj sebe mogu značajno promeniti.
Radimo prilagođeno fazi u kojoj se nalazimo, uz razumevanje hormonalnih, telesnih i emocionalnih promena. Fokus je na stabilizaciji, podršci, obradi straha, tuge ili krivice i vraćanju osećaja oslonca.
Anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje, opsesivna kontrola ishrane ili stalna preokupiranost telom često nisu samo problem hrane. Iza toga mogu stajati potreba za kontrolom, sram, anksioznost, trauma, perfekcionizam ili osećaj nedovoljnosti.
Radimo psihoterapijski, sa razumevanjem emocionalne i telesne podloge poremećaja, obrazaca kontrole, samokritike i odnosa prema telu. Kada je potrebno, rad se kombinuje sa podrškom lekara, nutricioniste ili psihijatra.
Perfekcionizam često izgleda kao odgovornost i visok standard, ali iznutra može biti iscrpljujuć. Strah od greške, odlaganje, preterana kontrola i stalno nezadovoljstvo sobom postaju svakodnevica.
Radimo na razdvajanju zdrave ambicije od štetnog perfekcionizma, ublažavanju unutrašnjeg kritičara i menjanju obrazaca koji nas teraju da vrednost dokazujemo savršenstvom.
Bilo da istražujemo identitet, prolazimo kroz coming out, nosimo se sa odbacivanjem, diskriminacijom ili pitanjima u odnosima, važno je da razgovaramo sa nekim ko ne problematizuje ono što jesmo.
Radimo afirmativno, bez pokušaja da se identitet „popravlja" ili objašnjava. Fokus je na sigurnosti, odnosima, samoprihvatanju i konkretnim životnim izazovima.
Zavisnost nije pitanje slabog karaktera. Često je način da se ublaži bol, praznina, anksioznost, trauma ili osećaj koji je postao pretežak. Problem nastaje kada ono što trenutno olakšava počne da upravlja životom.
Radimo na razumevanju psihološke funkcije zavisnosti, okidača, obrazaca ponašanja i emocija koje stoje iza potrebe za olakšanjem. Kada je potrebno, uključujemo i druge stručnjake.
Glavobolje, bol u stomaku, pritisak u grudima, hronični bol, kožne reakcije ili drugi simptomi ponekad se javljaju kada telo nosi ono što psiha više ne može sama. Važno je da se telesni uzroci uvek prvo provere.
Radimo integrativno, povezujući telo, emocije, stres i životni kontekst. Psihoterapijski rad ne zamenjuje lekara, ali može pomoći kada nalazi ne objašnjavaju dovoljno ono što osećamo.
Ne mora sve stati u jednu kategoriju. Nekad samo znamo da nam nije dobro, da se vrtimo u istom krugu ili da nam treba neko ko će nas saslušati i pomoći da razumemo šta se dešava.
Javite mi se preko WhatsApp-a, Vibera ili kontakt forme. Pomoći ću vam da procenite kome iz tima bi bilo najbolje da se obratite i koji pristup ima najviše smisla za vašu situaciju.
Ja sam Tamara Obrenović, klinički psiholog i psihoterapeut. Pokrenula sam ovo savetovalište sa jednom idejom: terapija ne sme biti luksuz, niti lutrija. Kvalitet je dostupan svakome, a pravi terapeut je onaj sa kojim uspete da se povežete — ne onaj čije ime nosi najviše diploma.
Danas smo tim od deset psihoterapeuta, različitih škola i životnih iskustava, ali jednake posvećenosti. Svako od nas donosi nešto drugačije — zajedno biramo onoga koji najbolje pristaje vama.
Ovo je tim koji sam birala jednog po jednog — ne samo po edukacijama i diplomama, već po tome kako slušaju, kako misle, kako postavljaju pitanja, i kako nose odgovornost rada sa ljudima.
Želite termin što pre? Bukirajte odmah i rezervišite terapiju danas.
113 klijenata
Imam samo lepo da kažem za Jovanu, jako je topla i meni je mnogo pomagla.
Prvi put sam probao psihoterapiju sa vašom koleginicom, i do neba sam joj zahvalan, Ljiljana je duša.
Milica je moj treći terapeut prije druga dva od kojih sam odustala, super smo kliknule, sve pohvale za terapeutkinju!