
Porodična terapija polazi od ideje da nijedan čovek ne postoji u vakuumu, već da se oblikuje i razvija unutar odnosa koji ga okružuju. Kada jedan član porodice trpi, pati ili nosi simptom, cela porodica oseća posledice, jer je svako povezan nevidljivim nitima očekivanja, briga, lojalnosti i ranjivosti. U porodičnoj terapiji ne tražimo krivca, već razumemo dinamiku odnosa koja je dovela do poteškoća i zajedno gradimo nove obrasce koji donose više bliskosti, razumevanja i fleksibilnosti.
Ona pruža prostor da se čuje svaki glas u porodici — i najtiši i najglasniji — i da se osećanja, potrebe i granice svih članova stave u zajednički okvir razumevanja. Kroz terapijski proces porodica uči kako da ponovo pronađe ritam, kako da razgovara bez preplavljivanja, kako da vidi jedni druge mimo starih uloga i očekivanja.
Porodična terapija pomaže da se prepoznaju transgeneracijski obrasci, prenete porodične priče i nevidljivi dogovori koji utiču na sadašnje odnose, a da toga često nismo ni svesni. U sigurnom prostoru terapijske sobe otvara se mogućnost da porodica stvara drugačije izbore — da izbegavanje zameni kontaktom, strah iskrenošću, a kontrolu poverenjem.
Njena najveća snaga je u tome što veruje da promena nije samo individualna, već zajednička: kada se pomeri jedan deo sistema, ceo sistem počinje da se menja. Porodična terapija tako postaje mesto ponovnog povezivanja, razumevanja i pronalaženja načina da zajedno živimo manje u teretu prošlosti, a više u slobodi onoga ko želimo da budemo.
J.K. Rowling


